Image

KUNIĆI LAVLJA GLAVA-Mnogo su slatki, jer zaista na ljubav pružaju ogromnu ljubav.

Kunići lavlja glava-mnogo su slatki, jer  na ljubav pružaju ogromnu ljubav.
Neodoljivi kunići s lavljom grivom.
Kunić lavlja glava potiče iz Belgije, a zatim je doveden u Englesku, gdje je naknadno ukršten s određenim vrstama patuljastih kunića.
Ovu vrstu najlakše ćete prepoznati po tome što ima grivu na glavi, koja podsjeća na grivu mužjaka afričkog lava, a ona krasi i muške i ženske primjerke. Nastala je mutacijom gena i obično je dugačka od pet do sedam centimetara. 
Griva zahtijeva posebnu njegu i mora se češljati gotovo svakodnevno. 

Ostatak tijela prekriven je krznom uobičajene dužine, samo su još uši nešto kraće nego kod drugih kunića. Lako se održavaju i vole ljude, što ih čini vrlo popularnim kućnim ljubimcima.
Težina odraslog kunića iznosi od 1,3 do 2,5 kilograma, a životni vijek im je u prosjeku 6-8 godina. 

Mnogo su slatki, jer zaista na ljubav pružaju ogromnu ljubav. Jako su pametni i brzo uče. Umiljati su i vole društvo. Zahtijevaju pažnju što podrazumjeva: redovno čišćenje kaveza (npr. svaki drugi dan), sviježu vodu uvijek, sijeno - obavezno, granule do 4-5 mjeseci, a onda polako uvodite voće i povrće. Izbegavajte sve one poslastice po pet shopovima jer nisu dobri za njih. Ne smrde. Linjaju se par puta godišnje ali ništa strašno.  Osetljivi su i morate biti pažljivi s ishranom. Praviće nered ali sve se to sredi i kunić brzo nauči šta smije i gdje šta treba da radi.

Dobro razmislite prije nabavke, jer zaista morate da mu se posvetite, kao i za svim ostalim ljubimcima,  to da nisu plišane igračke već živa bića. To je mali čupavac s kojim ćete uzivati.
Ne kupujte premlade kuniće koji obično zbog nedostatka imuniteta (koji stiču sisajući majku), vrlo često uginu. Neprocjenjivo je gledati ga kako zadovoljan i radostan trči i skače po sobi, a pritom skakanju kad se najmanje nadaš skoči tebi u zagrljaj.
Sa njima se mora postupati nježno i sa puno ljubavi. Ne vole da se podižu za uši ili kožu iza vrata, nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod grudi. Uvijek moraju da imaju oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije. Zdrav kunić ima suvu njuškicu, bistre oči, živahan je i puno se kreće. Ukoliko "pokazatelji" zdravlja nisu takvi onda je bolestan i morao bi veterinaru, može biti i samo preplašen npr. promjenom sredine i treba mu malo vremena da sa odomaći. 

Nije popularno, ali je preporučljivo držati ga u kavezu.Obavezno što više ih puštati van.
Smještanjem u kavez olakšavate i higijenu i sve što s njim i oko njega ide. Kao prostirka može i slama, ali nikako pšenična, po mogućnosti ovsena ili tzv. šuške iz neke stolarske radionice...
Za ishranu postoji granulirana hrana za kuniće, što je najbolje za početak dok se ne savladaju finese oko hranjenja, obavezna i uvijek čista voda (kavez je i zbog toga pogodniji, jer postoje pojilice koje se mogu smjestiti da se voda ne rasipa. Od ostale hrane dozvoljene su neograničene količine suvog sijena i sušene djeteline, dok sa svježom hranom treba biti obazriv i postepeno je uvoditi u ishranu, prvo u jako malim količinama. Dobro je da, ukoliko nema grančica koje bi glodao i koru sa njih, uvijek u kavezu ima cio/pola klipa kukuruza da "troši zubiće.

Na balkon naravno, smije (ima dobar "kaputić"), ali samo ako nema promaje i ako nema mogućnosti da se provuče i ispadne. Čak je moguće da tamo i stalno živi, u kavezu podignutom na oko 80 - 100 cm otprilike (kako bi bilo lakše raditi u kavezu i oko njega), po mogućnosti sa šupljikavim dnom, sa fijokom. 
Kunići se ne kupaju (svoju higijenu sami održavaju, vlasnik brine o čistoći boravišta), jedu što i svi ostali kunići (paletiranu hranu - granule uz obilje sviježe vode, sijeno, sušenu djetelinu/lucerku, kukuruz u zrnu, grančice neprskanog voća radi trošenja zuba...) Na sviježu zelenu hranu moraju se postepeno navići da konzumiraju (travu, detelinu...), kupus ne davati jer šteti, a svi kunići medjusobno mogu se pariti, ali u okviru svoje veličine.