Image

LAVLJOGLAVI KUNIĆI-teško ih je uvjeriti da jedu sijeno ako ono nije u ishrani od ranog doba.

LAVLJOGLAVI KUNIĆI-ISHRANA MALIH MAZA.
 
ISHRANA KUNIĆA-teško ih je uvjeriti da jedu sijeno ako ono nije u ishrani od ranog doba.
Ishrana kunića treba se sastojati od:
- svježeg sijena (miješavina raznih trava)
- svježeg povrća i bilja
- i na kraju, od kvalitetnih peleta u manjim količinama

Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Svježa i čista voda treba im uvijek biti dostupna. 
Voda
Voda je suštinska za zdravlje kunića. Osim svih opšte poznatih uloga, ona skupa sa vlaknima pomaže održavanju crijevne pokretljivosti i spriječava prekid probavljanja hrane. Kunići koji imaju ishranu bogatu svježom hranom i ne piju mnogo vode. Moguće je čak da dobivaju dovoljnu količinu vode za rast i razmnožavanje. Međutim, takva ishrana (sa samo zelenim) se ne preporučuje.Kunić treba uvjek imati svježu vodu na raspolaganju.

Mnogi kunići koji jedu velike količine zelenog ne piju puno vode. U većini slučajeva ovo vas ne treba zabrinjavati. No ukoliko se njihove „pijaće“ navike promjene, a da prije toga nije bilo promjene u navikama u ishrani, tada je vrijeme za posjetu veterinaru.

Nekada kunići počnu često piti zbog dosade. Obogaćivanje sadržaja života kunića, npr. igračkama kako bi se zaokupila njegova pažnja i izbjegla dosada će smanjiti unos vode. Pretjerano pijenje može biti simptom oboljenja diabetes , ali u pravilu je onda praćeno i povećanim unosom hrane i nesposobnošću održavanja tjelesne težine ili njenog povećanja.
Sijeno
80% – 90% dnevne ishrane bi se trebalo sastojati od sijena.
Hrana kunića treba sadržavati prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna, tj. sijeno/travu. Najbolja hrana za kunića je ona koja što je više moguće oponaša njihovu prirodnu ishranu. Kunići su tip životinje koja pase i brsti, u prirodi jedu male obroke tokom dana. Pošto je čista i svježa trava teško dostupna najbolje je kunića hraniti sušenom travom tj sijenom. Hranjenje kućnog kunića sijenom omogućava mu da pase kao što bi u divljini, bez debljanja što je slučaj kod hranjenja sa visoko kaloričnom hranom poput peletića. Digestivni trakt kunića je razvijen tako da može prerađivati velike količine visoko - vlaknaste hrane u veoma kratkom periodu.
 
Hranjenje nisko - vlaknastom hranom uzrokuje probavne smetnje. Mnogi od ovih problema se mogu spriječiti ili smanjiti ako kunić ima sijeno na raspolaganju.
Postoje dvije osnovne klase sijena: trave i leguminoze.

- Sijeno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave od mnogobrojnih koje postoje, i lako ga je prepoznati po dugim listovima koje okružuju središnju stabljiku. Ovo sijeno je poželjnije u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcija. Nivo vlakana u sijenu trava zavisi od starosti biljaka. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).

- Sijeno lucerne ili leguminoza se najščešće dobija od djeteline. Izgleda lisnatije nego sijeno od trava. Bogato je proteinima, kalcijem, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama. Kunići koji ne dobvaju pelete mogu se hraniti ovim sijenom pomiješanim sa sijenom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.

Sijeno je najvažnij hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvijek mora biti na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu ishranu, i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto sijeno trava (25% sirovih vlakana). Nisko-vlaknasto sijeno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.
Većina kunića će selektivno jesti gomilu sijena, birajući ukusnije zalogaje. Nudeći manje količine sijena redovno tokom dana ( 2-3 puta dnevno) radije nego veću količinu odjednom (dnevno ili rijeđe) potiče kunića da jede više od ponuđenog sijena. Hranjenje sijenom često pravi nered u kući. No to možete izbjeći stavljajući ga u čvrste jasle. Posude za obavljanje nužde su takođe dobro mjesto za ponuditi sijeno. Tu sijeno ostaje na jednom mjestu, a takođe pojačava navike vršenja nužde u posudi namjenjenoj za to. Kunić provodi više vremena u svojoj posudici, i uživa grickajući sijeno dok je tamo. Oni izbjegavaju zaprljano sijeno. Sijeno u posudici treba često dodavati i mijenjati.

Kunići mogu biti jako izbirljivi i često ne uživaju u nastojanjima svojih vlasnika da prošire njihovu ishranu. Ograničavanje količine peleta će vašeg ljubimca "ohrabriti" na grickanje ukusnog sijena. Takođe, možete sijeno učiniti zabavnim, stavite ga u košaru, cijevi, kutije... igrajući se u sijenu on će ga grickati. Ponudite više puta na dan manje količine. Kunić će često ignorisati sijeno koje je već dugo na raspolaganju. Možete ga ponuditi i u wc-u. Mnogi kunići okreću glavu od sijena kupljenog u pet shopovima. Ponudite kvalitetnije sijeno. Ne odustajte, kunići su tvrdoglavi i ponekad su im potrebni mjeseci kako bi odlučili da je sijeno dobra hrana. Ukoliko kunić voli određeni tip sijena, dobra je ideja da se postepeno uvode i druge vrste. Sijeno im se treba davati od najmanjih nogu, tj. od trenutka kada počnu samostalno jesti. Ponekad je jako teško uvjeriti kunića da jede sijeno ukoliko ono nije u njegovoj ishrani od ranog doba.
 
Sijeno je izuzetno važno radi bolje probave i dentalnog zdravlja. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice voćaka jabuke i lješnjaka, koje služe i kao dobar "brus" za brzo rastuće zube kunića.
Zeleno (povrće i bilje)

Postoji više razloga zbog kojih je potrebno da zeleno ima mjesto u ishrani kunića. Prirodan je izvor hranjivih materija, tekućine koja je važna za zdrav probavni trakt. A i kunići uživaju u njemu.
Za ovaj dio ishrane kunića možemo reći da je u neku ruku kontroverzan. Postoje mnoge različite teorije počevši od one da li zeleno treba davati vlažno nakon pranja ili ga dobro posušiti. Neki za vlažno kažu da može dovesti do proljeva, a drugi da je baš takvo bolje za zdravlje kunića jer povećava unos tekućine u njihov organizam, i potpomaže u kretanju pojedenog sadržaja kroz probavni trakt. Jedno je sigurno sve mora biti jako dobro oprano, bez pesticida i ostataka gnojiva. Čak i organski uzgojene biljke treba dobro oprati da bi se uklonile potencijalno štetne bakterije poput E. Coli.
Predmet mnogih diskusija je i vrijeme uvođenja zelenog u ishranu kunića. Postoje argumenti da bebe kunići ne bi trebali jesti zeleno dok ne budu 4-6 mjesec stari. Bebe kunići, naročito oni koji su prerano odvojeni od majke imaju veoma osjetljiv probavni trakt i lako dobiju proljev. S druge strane postoje argumenti da mladi divlji kunići počinju jesti zeleno veoma rano i da nemaju nikakvih problema. Kunići odvojeni od majke prije 8 tjedana starosti, i izloženi stresnoj sredini u pet shopu, imaju veće šanse da dobiju proljev kada im se daje nova hrana, što uključuje i zeleno.
Za razliku od drugih sisara, dok ne počnu jesti čvrstu hranu, u periodu od 3-4 sedmice starosti, bebe kunići imaju sterilne donje dijelove probavnog trakta. Tokom ovog perioda njihova crijeva su u najkritičnijoj fazi, i bebama je potrebno majčino mlijeko koje mijenja PH vrijednost i obezbjeđuje vitalna antitijela koja pomažu da se beba postepeno prilvikne na promjene u crijevnoj sredini. Bez majčinog mlijeka, beba koja počinje sa jelom čvrste hrane je jako podložna upali tankog crijeva, koja može prouzrokovati fatalni proljev. Imunološki sistem kunića zavisi od toga koliko je dugo dojio i kada je odvojen od majke.

Nepravilno razvijena crijevna flora, nemogućnost probavljanja čvrste hrane, u kombinaciji sa stresom zbog odvajanja od majke su broj jedan razlog zbog kojeg mali kuniću ugibaju. Takođe se može desiti da beba kunić nakon dolaska u novi dom ispolji simptome kokcidije-
parazitarna bolest crijevnog sustava.Novopečeni vlasnici sigurno neće znati da li se radi o ovoj infekciji ili će misliti da su bebi dali nešto što nije smjela jesti.
Kunići se ne smiju odvajati od majke prije punih 2mjeseca. Svako ko uzme tako mladog kunića može očekivati da mu se kunić neće razviti kako treba i steći potrebni imunitet, a niti će mu majka uspjeti prenijeti odgoj. Takođe, velika je smrtnost kod tako rano odvojenih beba.
 
Za kuniće prerano odvojene, preporučljivo je da jedu samo kvalitetno sijeno i visoko kvalitene pelete tokom prvih mjeseci u novom domu. Tokom ovog perioda probavni trakt će imati vremena da se stabilizira, i kunić da se privikne. S ovakvim pristupom manja je vjerovatnoća da će doći do poremećaja u probavi prilikom uvođenja nove hrane, tj. zelenog. Sasvim je moguće da bebe koje će dojiti do 8 sedmice (tj. one koje neće biti prerano odvojene od majke), da sa početkom hranjenja tvrdom hranom i zelenim, neće imati nikakvih problema. Majčino mlijeko omogućava da se flora u bebinim stomačićima stabilizira. Naravno govorimo o bebama koje neće biti pod stresom zbog transporta do pet shopa, boravka u izlogu, zatim ponovnog transporta do novog doma, itd.

Pošto većina kunića koje imamo kao kućne ljubimce dolazi iz pet shopova, uglavnom ne znamo ništa o njima. Tako ne znamo koliko je naš ljubimac proveo vremena uz majku, i koliko dugo je dojio. Da li je već počeo sa zelenim. Najčešće ne. Često ne možemo biti sigurni ni koliko je kunić star.Prerano odvojene bebe imaju velike šanse za razvoj probavnih problema, pa davanje zelene hrane može samo pokrenuti probleme ili pogoršati već postojeće stanje. Zato se obično preporučuje da se čeka do nekih 5-6 mjeseci prije uvođenja zelenog u ishranu kunića.
 
Kad god počinjali, početi postepeno i oprezno; jedna po jedna vrsta u malim komadićima. Ukoliko se javi proljev odstupite. Ukoliko ne primjetite nikakve probleme dodajte novu biljku.

Gotovo svo lisnato, zeleno povrće koje je dobro za vas je uglavnom dobro i za kunića. Naravno zbog svojih sastojaka nije svako dobro u istoj količini.

Kunići obožavaju svježe ubrano mirisno bilje iz vrta. No većinu bilja mogu jesti svježe ili sušeno. Ako sami berete i sušite bilje za zimu jako pazite da ono ne dolazi s površina koje se gnoje, koje su tretirane insekticidima, površina koje su u blizini saobraćajnica, te sa naplavnih (na koje se izljevaju rijeke ili jezera) livada.

Povrće s puno škroba (mrkvu i ostalo korjenasto povrće) dajite pomalo, a zalogaje voća dajite u malim količinama kao posebnu poslasticu. Previše šećera i škroba može uzrokovati
promjenu normalne ravnoteže bakterijske flore (crijeva) , i sve uz to vezane probleme.
 
Peleti 
Visoko-kvalitetni komercijalni peleti obezbjeđuju hranjive sastojke, vitamine i minerale koje kunić možda ne dobija ukoliko se hrani samo sijenom i svježom hranom. Veoma malo peletirane hrane je potrebno za dobro zdravlje kunića. Pošto kunići imaju sklonost prejedanju peletima, to može dovesti do gojaznosti, potrebno je voditi računa o količini peleta u njihovoj ishrani. Prejedanje takođe može dovesti i do dentalnih oboljenja, oboljenja probavnog sistema, dosade i problema u ponašanju kunića.
U periodu od 7 sedmica do 7 mjeseci starosti, kada je njihov rast ubrzan, kunić može jesti peleta koliko želi. Između sedam mjeseci i godine starosti, potrebno je postepeno smanjivati količinu peleta. Kunići lakši od 1 kg mogu imati brži metabolizam od većih kunića. Veoma mali kunići imaju veće potrebe za energijom, a nešto manje za vlaknima. U skladu sa težinom vašeg kunića, ocijenite koliko peleta je potrebno da mu date. Dajte mu više ukoliko teško dobija na težini, a manje ukoliko ima sklonost debljanju. No, količina će zavisiti i o tome koliko je vaš ljubimac aktivan tokom dana. Dobro je opšte pravilo da se odrastao kunić hrani u toku jednog dana sa maksimalno 25gr. peleta bogatih vlaknima po kilogramu tjelesne težine.
Postoje varijacije u komercijalnoj peletiranoj hrani, pa provedite neko vrijeme proučavajući njihov sadržaj. Peleti mogu imati raspon od 12-25 % grubih vlakana, i 14 % i više proteina. Peleti koji imaju više od 18 % vlakana su najbolji; oni sa 20-25% vlakana su idealni. Što se proteina tiče, birajte pelete sa 14-15 % proteina. Veći nivo proteina, od 16-22 %, su prikladnijii za kuniće koji žive vani. Sadržaj kalcija treba biti ispod 1 %.
Kunići jako dobro probavljaju proteine biljnog porijekla, ali ne i one životinjskog. Poznata je pojava simptoma kao kod arteroskleroze, te katarakta ukoliko se kunić hrani životinjskim mastima. Iako se ovo ne javlja uvijek, najbolje je ipak provjeriti sadržaj peleta, te minimizirati proizvode koje sadrže sastojke životinjskog porijekla.
Kunići imaju veoma male potrebe za mastima u odnosu na druge životinje. U njihovoj ishrani potrebno je samo 2% masti. Ukoliko peleti kojima hranite kunića sadrže više masti najvjerovatnije će vaš kunić postati gojazan. Neke kompanije proizvode peletiće u raznim oblicima i bojama. Iako je to možda dobro što se tiče marketinga, vi morate biti sigurni da su dobre kvalitete. Uvjek pročitajte sadržaj na pakiranju, da biste se uvjerili da hrana ne sadrži previše masnoće, šećera ili životinjskih proizvoda. Pošto se peleti mogu pokvariti kupujte samo za 6 sedmica.
 
Voće i ostale poslastice
Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sustava, a osim toga mogu izazvati i želju kod kunića da jede samo poslastice, a ne i svoju normalnu, zdravu hranu. Jedna ili dvije male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Pogodne su jabuke (bez sjemenki), kruške, breskve, ananas, šljive, borovnice, maline, kupine...jako slatko voće poput banana davati samo povremeno. Davati bez sjemenki i košpica. Debelim kunićima ne davati voće uopće. Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i bez pesticida. Možete davati i suho voće no svježe je puno bolje jer sadrži više hranjivih sastojaka, a manje šećera po jedinici mase.
Gotovo svi kunići "ludi" su za slatkim i mogu namirisati keks ili čokoladu i iz susjedne prostorije. Davanje slatkiša svakako treba izbjegavati jer može nanijeti teške, pa i fatalne posljedice na njihov mali organizam. Čokolada je za njih otrov. Apsolutno treba izbjegavati tijesto (makaroni, špageti itd.), kruh, jogurte i sve ostale "ljudske" deserte. Sve komercijalne poslastice sa suhim voćem, raznim oraščićima i sjemenkama su napravljene da vam izvuku novac iz novčanika, a nisu dobre za vašeg ljubimca.
 
Svježi papaja sok, papaja ekstrakt, ili svježi sok od ananasa se često preporučuju kao pomoć u izbacivanju krznenih loptica . Međutim, ne postoje dokazi koji potvrđuju da ovi enzimi rastvaraju kreatin (protein koji je glavni sastojak dlake) ali mogu pomoći u razbijanju onog što povezuje svu tu dlaku. Tablete papaje sadrže premalo aktivnog enzima, i tek su nešto više od običnih šećernih slatkiša. Oba ova enzima se mogu nabaviti u radnjama sa zdravom hranom u vidu praha, koji se može rastvoriti. Čak ni svježi sok ananasa nije poželjan koliko bromelin u prahu, jer je sok bogat šećerom.
 
Sjemenke/žitarice
Žitarice su bogate škrobom i siromašne celulozom, te ne predstavljaju prirodnu ishranu kunića. Kunići posjeduju efektivne mehanizme kompenzacije, kojima čestice celuloze retrogradno transportiraju iz debelog crijeva u slijepo. Na taj način se ishrana bogata škrobom, barem za prvu ruku - promatrano izvana - prilično dobro podnosi, ali posljedice s vremenom postaju sve očiglednije.
Ukoliko se ipak odlučite da ishrana vašeg kunića sadrži i mješavine sjemenki one ne smiju biti jedina hrana zbog velike količine kalorija i kalcija koje sadržavaju, kao i manjka vlaknastih tvari. Hranjenje isključivo sjemenkama, može dovesti do gojaznosti, dentalnih oboljenja (nepravilno/slabo trošenje zubića), bolesti srca, bubrega i jetre, nadutosti i proljeva. Ono što je "BigMac" za ljude, to su gotove mješavine sjemenki za kuniće, pogotovo one koje sadržavaju razno sušeno voće.
Osim toga, neke vrste sjemenki, poput zrna kukuruza, imaju ljuspice koje su nesvarljive za kunića, i mogu izazvati za život opasnu blokadu u probavnom traktu.
Kukuruz, bilo svjež ili suh nije siguran za kuniće. Ljuspica zrna kukuruza sadrži za kuniće nesvarljive kompleksne polisaharide (ne celulozu ili pektin od kojih su obično biljne ćelije izgrađene, i koje kunić može svariti).
 
Sijeno, povrće i pelete su osnovna hrana kunića. Sijeno je od izuzetne važnosti i možete im ga davati u neograničenim količinama. Što se tiče povrća, važna je raznovrsnost. Dnevno barem tri različite vrste, kako bi dobili sve potrebne hranjive sastojke i vitamine. Ako od pojedinog povrća dobiju mekanu stolicu, smjesta ga izbacite iz menija.