Image

Zamorčić je društvena životinjica koja voli dodir i maženje, jer se tako osjeća sigurno. Znatiželjni su, druželjubivi i komunikativni.

Zamorčić je društvena životinjica koja voli dodir i maženje, jer se tako osjeća sigurno. Znatiželjni su, druželjubivi i komunikativni.

Zamorčići su idealni kućni ljubimci. Ponekad su neraspoloženi, ali rijetko će ogrebati ili ugristi vlasnika. Istraživanja su pokazala da se glasanje zamoraca sastoji od sedam osnovnih zvukova, koje ljudi mogu naučiti prepoznavati. Tako ćete znati je li vaš ljubimac gladan (skvičanje), uplašen ili ga boli (pištanje), ljut (cvrkutanje, škrgutanje)... Kad ga mazite, zamorčić se javlja zvukom poput predenja mačke, a kad se nalazi izvan kaveza, pa je sretan trčkarajući po stanu, javlja se zvukom poput mrmljanja. Zamorci nisu noćne životinje pa se s njima možete družiti cijeli dan.
Zamorci su najsretniji ako imaju kontakt s drugim zamorčićima. Na taj način oni se međusobno pomažu; skupa jedu raznu hranu (izbirljivi zamorčić obično ne može izdržati ako vidi da njegov prijatelj jede nešto što on ne jede), igraju se zajedno, natjeravaju jedan drugoga, stisnu se jedan uz drugoga dok spavaju i uopšte, drže jedan drugog  zdravim i sretnim.

Ako ćete nabaviti mužjaka i ženku, pripremite se na potomstvo.
Mužjak može bez problema boraviti s drugim mužjakom ili ženkom, dvije ženke mogu biti zajedno, ali privikavanje je lakše ako odrastaju od malena zajedno. Puno toga zavisi o samom karakteru vaših zamorčića. Neki su mirniji, tolerantniji i druželjubivi, a neki dominantniji i svađalice.

U suživotu s drugim kućnim ljubimcima, zamorčiće treba dobro paziti zbog razlika u ponašanju različitih vrsta životinja. Veći im ljubimci mogu nauditi, ukoliko se ne radi o suživotu od malena i o izrazito pitomim životinjama, mirnog karaktera.

Ako se odlučite držati samo jednog zamorca, puno se bavite njime, neka slobodno šeće i igra se u osiguranom prostoru. Puno mu pričajte i njegujte ga. Zamorčići su druželjubive, inteligentne, zaigrane i umiljate životinjice, koje će unijeti puno radosti u vašu porodicu.
Zamorci potiču iz istih krajeva kao i činčile, s područja planine Anda u Južnoj Americi. Nazivaju ih još; morsko prase i gvinejsko prase iako nemaju veze s prascima (zamorci su glodari), niti su porijeklom iz Gvineje. Taj naziv je ostao jer su ga prvi pripitomili i uzgajali na području Gvineje. U Europu je stigao u 16. vijeku.
Unutar vrste postoji više varijanti boje i krzna. Osnovna podjela zamoraca je: kratkodlaki zamorac mekane dlake, zamorac svilene dlake i zamorac duge dlake. Osnovna boja divljeg zamorca je smeđa, a danas ih ima u bijeloj, žutoj, smeđoj, crvenoj i crnoj boji. Odrasli zamorac naraste do 40cm u dužinu , ima okrugle i kratke uši i za razliku od većine glodavara - nema rep.
Životni vijek ovih životinjica je od 4 - 8 godina.
Minimalna veličina kaveza za jednog zamorca je 60 x 40 cm. Naravno, u slučaju da ćete nabaviti ovako malen kavez, zamorčića treba češće puštati u šetnju po stanu ili nekom vanjskom dobro ograđenom i zaštićenom prostoru. Zamorci su aktivne životinje i moraju se kretati.
Prosječna veličina kaveza za jednog zamorca je 120 x 60 cm te visine 50 cm.
Ukoliko je zamorčića više, potreban je veći kavez. Kavez bi trebao biti namijenjen glodarima. Najčešće se koriste plastični kavezi različitih izrada, tj. rešetke su metalne, a pod i strop plastični. Drveni kavez nije dobar izbor jer ga je teže očistiti i dezinficirati, a i drvo zamorčić može progristi i pobjeći. Kavez treba biti dovoljno osvijetljen i prozračan, ali zaštićen od sunca i propuha. Dakle što dalje od poda, vrata i prozora koji se otvaraju. Treba ga držatina povišenom mjestu, u prostoriji s rasponom temperature od 18-22 °C.
Dno kaveza treba biti posuto steljom (preporuka je pijesak ili piljevina, zbog neugodnog mirisa zaprljanog sijena) . Može se dogoditi da  zamorac bude alergičan na nešto od to dvoje, što nije čest slučaj. Ako primjetite da se zamorac na jednoj podlozi (piljevina ili pijesak) puno češka i kiše, podlogu promijenite. Mjesto na kojem zamorac vrši nuždu treba svakodnevno čistiti kako bi se izbjegli neugodni mirisi i pojava bolesti, a kompletno čišćenje kaveza potrebno je jednom sedmično (promijenjena stelja, obrisane stranice i dno kaveza). Prostirka za zamorca mora uvijek biti suha.
 
U kavezu, zamorcima treba predvidjeti mjesto za spavanje i slobodno kretanje te postaviti posudice za hranjenje (keramičko posuđe je najidealnije rješenje za ishranu zamorca) i vodu. Zamorci se vole skrivati pa im nabavite stvari u koje se mogu zavući (tuneli i sl.). Ako imate više zamoraca, svaki bi trebao imati svoje skrovište.
Igračke poput kotača im nisu zanimljive. Ne stavljajte plastične predmete u kavez pošto glodar može odgristi komadić i progutati ga.
Za igru i grickanje (jako važno zbog zubića), ljubimcu možete ponuditi neke od grančica koje se mogu pronaći u dvorištu, a potiču s drveća koje nije tretirano hemijskim sredstvima, pesticidima, bojama i sl. Tako možete koristiti grane jabuke. Izbjegavaju se grane trešnje, breskve, marelice, šljive, te grane koje potiču od bora ili cedra.
Možete koristiti i mekane drvene blokove namijenjene za zamorce ili igračke namijenjene grickanju i žvakanju.
 
Zamorčiće treba čim češće i više puštati iz kaveza da se slobodno kreću, ali pritom treba paziti na električne kablove i otrovne biljke.
 
Zamorce , iako to baš i ne vole, možete kupati najviše tri puta mjesečno, sa specijalnim blagim šamponom ili specijalnim šamponom za suho pranje. Po potrebi im se smije i češće oprati samo stražnjica. Prilikom kupanja treba paziti da im voda ne dospije u uši. Dugodlaki zamorčići se trebaju redovno češljati kako bi im dlaka bila u što boljem stanju i da se ne bi petljala. Ako primjetite da dužina dlake smeta zamorčiću prilikom kretanja ili se previše prlja kod obavljanja nužde, morate je odrezati.

Zamorcima je potrebno rezati noktiće grickalicom za nokte ili specijalnim škaricama. Nokte zamorčiću počnite rezati u što mlađoj dobi, kako biste ga naučili na rutinu. Uklanja se samo sam vrh nokta. Budite oprezni jer zamorci imaju noktiće ispod kojih su im završeci živaca. Na te živce treba obratiti posebnu pažnju, jer ukoliko nokat previsoko odrežete, to je vrlo bolno za vašeg ljubimca, možete mu uzrokovati razne zdravstvene smetnje.
Nokti se režu prema potrebi (1- 2 puta mjesečno).

Zamorcu je potrebno minimalno 5 dana za privikavanje na novi dom. U tih par dana samo prilazite kavezu i nježno pričajte svom ljubimcu kako bi se postepeno privikao na vašu prisutnost. U kavez možete staviti i neki komad odjeće koji ima vaš miris. Ne treba žuriti s privikavanjem, jer ako mu se ne ostavi dovoljno vremena postoji mogućnost da će ostati plašljiv.
Nakon toga mu ponudite neku poslasticu iz ruke, tako da dodir s ljudima počne povezivati s ugodnim. Za početak će biti dovoljno da uzme poslasticu iz vaše ruke, a tek kasnije će se ohrabriti za neki bliži kontakt. Zatim ga, dok je u kavezu, više puta dnevno pomazite, nježno i tiho mu pričajući. Nakon nekog vremena, kad shvati da mu ne predstavljate opasnost, prići će vam iz znatiželje.
Da bi se zamorčić osjećao sigurno u vašem naručju, može proteći i mjesec dana. Uvijek morate paziti kako podižete svojeg zamorčića. Neka to uvijek bude nježno i odmah ga prislonite uz sebe.
Sve zavisi i o karakteru samog zamorca; neki se lakše prilagode i opuste, a nekima treba izuzetno dugo vremena. Strpljenje će  se višestruko vratiti. Imati ćete zaigranog i umiljatog ljubimca s kojim ćete se dobro razumjeti. Zamorce je čak moguće naučiti jednostavnim trikovima, za što je potrebna velika upornost, puno ponavljanja i nagrađivanje.
Zamorčići su biljojedi. Hrane se gotovom suhom hranom za zamorce i svježim voćem i povrćem. Sijeno je takođe osnova njihove ishrane, pa im treba stalno biti na raspolaganju (unos sirovih vlakana je neophodan za normalan rad probavnog sustava).
Zamorčići su skloni debljanju pa treba biti oprezan u doziranju hrane.
Vrlo oprezno davati povrće (zeleno) koje nadima, kao i voće koje fermentira (jabuka, kruška...). Sve što od voća i povrća ostane u kavezu preko noći ili duži dio dana, treba maknuti iz kaveza i zamijeniti svježim.

Zamorci vole rutinu, stoga nastojite davati hranu u isto vrijeme svaki dan. Nagle promjene mogu uzrokovati stres. Ako mijenjate vrstu gotove hrane, učinite to postepeno, dodajući nove hrane u staru. Ishrana prebogata voćem i povrćem može uzrokovati proljev, pogotovo ako uvodite nove vrste.

Zamorčić treba uvijek imati dostupnu svježu vodu, pogotovo ako ga hranite suhom hranom.
I uz ovakvu raznoliku ishranu, zamorčiću treba povremeno dodavati i vitamine, posebno vitamin C. Zamorci ne mogu sintetizirati vitamin C pa ga je potrebno dodavati u vodu za piće, koju treba svakodnevno mijenjati, budući da vitamin C propada u vodi, a dodatno ga uništava i hlor iz vode. Možete koristiti i multivitaminske kapi za glodare koje u sastavu sadržavaju visoki udio vitamina C.
Zamorce bi trebalo voditi dva puta godišnje na pregled kod veterinara. Pojave li se: pomanjkanje apetita, gubitak težine, iscjedak iz nosa ili očiju, bezvoljnost, proliv, gubitak dlake i sl. promjene, obavezno kontaktirajte veterinara. Kako zamorci, poput hrčka, imaju u ustima vrećice za spremanje hrane, često se sjeme trave zabode u meso i izazove upalu. U takvim slučajevima, primjetiti ćete oteklinu na njegovim obrazima koja je za životinju veoma bolna, posebno kod dodira.

Izgled zdravog zamorca:
  • Živahan je i ima dobar apetit
  • Oči mu nisu suzne i krmeljave
  • Zubići i nokti mu nisu predugački
  • Ima suh nosić
  • Dlaka je sjajna i miriši na svježe sijeno ili slamu
  • Nema otekline ili vidljive povrede
Ženka zamorca nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta zavisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodara. Rađaju se s dlakom, otvorenim očima, stalnim, a ne mliječnim zubićima i već su nakon 2 dana sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno da neko vrijeme (20 - 30 dana) provedu s majkom zbog sticanja imuniteta preko mlijeka. Ženka može imati 3 legla godišnje. U cijelom tom periodu, mužjaka nije potrebno odvajati od ženke, jer nisu agresivni što može biti pojava kod drugih glodara. Ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca (od 6 - 8 mjeseci starosti ženke), kasnije to može biti pogubno po njezino zdravlje.