Image

Koala-cijeli životni vijek provodi u krošnjama eukaliptusa gdje se hrani.

 

KOALA: Životinja koja spava 19 sati dnevno, a vodu gotovo i ne pije.

Cijeli životni vijek provodi u krošnjama eukaliptusa gdje se hrani noću, a većinu dana provodi spavajući.

Koale su, uz klokane, najpoznatiji tobolčari, a žive u eukaliptusovim šumama istočne i jugoistočne Australije. Izgledom podsjećaju na malene plišane medvjediće. Hrane se lišćem određenih vrsta eukaliptusa, dok vodu gotovo nikada ni ne piju već svu potrebnu tekućinu dobivaju iz eukaliptusovog lišća (na domorodačkome koala znači 'bez vode').
Kada dođu na svijet teže samo 0.3 g, slijepi su i još nisu obrasli krznom. Nakon rođenja borave u tobolcu čvrsto pričvršćeni za majčinu sisu. Nakon 22 sedmice mladunče prvi put otvara oči i izviruje iz tobolca. Kada je mladunče staro pola godine napušta tobolac, penje se na majčina leđa i ostaje pričvršćeno za krzno dok ne odraste.
Cijeli životni vijek provodi u krošnjama eukaliptusa gdje se hrani noću, a većinu dana provodi spavajući (spavaju do 19 sati). Zbog sporog metabolizma hrana se dugo zadržava u probavnom traktu kako bi se iz nje izvukla maksimalna energija.
Živi na stablima određenih vrsta eukaliptusa, a sa drveća silazi samo onda kad se premješta s jednog na drugo. Kako spava oko 19 sati dnevno, koala prespava najveći dio dana, a aktivna je pretežno noću. Hrani se samo određenim vrstama eukaliptusa koje rastu u istočnom dijelu Australije.
Kao i vombati i lenjivci, i koale imaju spor metabolizam za sisara (što čuva energiju). Prosječna koala pojede 500 grama lišća eukaliptusa dnevno, žvaćući ga svojim snažnim vilicama, pretvarajući ga u finu kašu dok ga ne proguta. Koale ponekad jedu zemlju, koru drveta i šljunak da bi lakše svarile hranu. Hrana se vari u narednih 100 sati uz pomoć posebnih mikroba koji su prisutni u njihovom crijevnom traktu da bi se iskoristio svaki hranljivi molekul.
Lišće eukaliptusa ima nizak nivo proteina, ima dosta nesvarljivih materija i sadrži fenole i terpenska jedinjenja koja su toksična za većinu vrsta. Postoji blizu 200 vrsta eukaliptusa, dok koale konzumiraju lišće samo sa 15 vrsta ovog drveta. Iz lista eukaliptusa podmire sve svoje hranjive potrebe, toliko ga mnogo jedu da potpuno mirišu kao ovo lišće drveta.
Spoljašnji izgled koale je najsličniji izgledu vombata, ali koala ima deblje, raskošnije krzno, mnogo veće uši, duže udove koji su opremljeni sa velikim, oštrim kandžama prilagođenim za penjanje po drveću. Nasuprot vjerovanju da im je krzno meko, ono je u stvari gusto i oštro. Glava je krupna, sa široko razmaknutim ušima, živahnim očima i širokom, tupom njuškom. Rep liči na kvrgu i jedva se primjećuje. Boja je na gornjoj strani tijela crvenkasto-pepeljasto siva, a sa spoljašnje strane ušiju crnosiva. Masa varira od otprilike 14 kg kod većih, južnijih mužjaka, do 4 kg kod manjih, sjevernijih ženki. Dužina tijela iznosi oko 60 cm. Koala je jedna od malo vrsta sisara koji imaju otisak prstiju. Otisak prstiju koala je vrlo sličan otisku prstiju čovjeka, čak i pod elektronskim mikroskopom bi bilo teško razlikovati ova dva otiska.
Mozak koale je neobično malih dimenzija.To je jedina životinja sa smanjenom veličinom mozga. Nemaju znojne žlezde, rashlađuju svoje tijelo ližući svoje udove i rastežući se cijelom dužinom svog tijela.
Aktivni su uglavnom noću, provode 3 od njihovih 5 aktivnih sati dnevno žvaćući lišće eukaliptusa. Štede svoju energiju tako što dan provode spavajući na granama drveća i do 19 časova dnevno.
Odrasli mužjaci zauzimaju teritoriju od 1,5 - 3 ha, a ženke od 0,5 - 1ha. U sezoni parenja teritorije se i poklapaju. Mužjaci su tada vrlo aktivni i kreću se tokom noći kroz čitavu teritoriju. Koale su veoma teritorijalne i stabilne u svojim grupama, održavaju svoj "dom", tj. životni prostor.
 
Žive u grupama, društvima, stoga imaju potrebu za stalnim međusobnim komuniciranjem. Baš zato trebaju imati prostore pogodne za rast eukaliptusa, dovoljno velike da bi prehranile populacije koala, te da bi omogućile njihovo razmnožavanje.
 Generalno je tiha i mirna životinja, ali mužjaci proizvode veoma glasne zvukove u vrijeme sezone parenja koji se mogu čuti sa daljine od skoro jednog kilometra. Ispuštaju različit niz zvukova, koji su nekada dugi i jaki, a nekada duboki i spori. Dubokim režećim gruntanjem mužjak obično izražava svoj fizički i socijalni status. Utvrđeno je da se životinje najčešće oglašavaju oko ponoći, što je iznenađenje, jer se smatralo da se to najčešće dešava u rano jutro ili u sumrak.
 

Ženke se ne oglašavaju često poput mužjaka, ali se oglašavaju takođe da bi izrazile ljutnju, te je ono i dio njihovog seksualnog ponašanja, što često zvuči kao svađa.

Majka i beba komuniciraju nježnim škljockajem, mrmljanjem i cviljenjem, te nježnim režanjem kad se osjećaju neudobno ili mrzovoljno. Sve koale karakteriše identično oglašavanje - ono prouzrokovano strahom, jer slično je vrisku malog djeteta. Tako se glasaju kad su pod stresom, kad ih je strah, kada su povrijeđeni.
Sezona parenja traje od oktobra do februara-marta. Ženka je bremenita 35 dana i veoma rijetko se rađaju dva mladunčeta.
Mladunče koale se rađa bez dlake, slijepo i gluho. Kada se rodi, veličine zrna pasulja, dopuzi do stomaka majke u torbu. U torbi će provesti oko šest mjeseci hraneći se samo majčinim mlijekom. Za to vrijeme mu rastu dlake, oči i uši. Sa 30 nedjelja počinje da jede polutečan oblik majčinog ekskreta. Beba koala će sa majkom ostati narednih šest mjeseci ili više, držeći se za njena leđa i hraneći se mekim dijelovima lišća. Mladi mužjaci često ostanu u blizini majke, dok ne napune 2 ili 3 godine. Torba u kojoj boravi mladunče je okrenuta naopako i štiti mladunče da ne ispadne tako što je opskrbljena snažnim mišićima koji je zatvaraju. Sličan oblik torbe postoji i kod vrste koja im je najsličnija, a to su vombati.